2014-010U protekle 22 godina od kako djeluje, HR CIOFF® je prošao  brojna iskušenja, uspone i padove. Neposredno po osnivanju prisutan je zanos kao i kod svake novine. Posebno je na to djelovala činjenica da smo smogli snage osnovati Sekciju u vrijeme najvećih razaranja domovine, kad je sve što je činjeno pod nacionalnim barjakom imalo još veću snagu.

Interesantno da je nakon okončanja rata, kad je trebalo očekivati uzlet došlo do stagnacije. Ona 2-3 festivala što smo imali bili su nedostatni da bi se Sekcija održala na životu. Što raditi? Raspustiti organizaciju, potpuno se povući i pustiti je da se sama ugasi? No ni rukovodstvo ni brojne grupe koje su shvaćale vrijednost samog pojma CIOFF® i njegove potencijalne uloge u svijetu folklora s tim se nisu mirili.

A Statut?

Predviđa festivale redovnim članovima, folklorne grupe mogu biti tek pridruženi članovi bez prava glasa.  A mi od festivala imamo tek 1: porečki. Nedovoljno. Stoga će statut morati malo pričekati. Splitskom Jedinstvu i osječkom Osijek 1862 brzo su se priključile druge grupe, Krčani, Varteksovci, Brođani, Karlovčani, Vinkovčani, Đakovčani, zagrebačka Croatia, ZFA itd. Između dvije UNPA zone za Mali Uskrs 1994. osnivamo čak i festival, doduše jednodnevni i s domaćim grupama, ali festival: Šokačka se grana vije, na kojem sudjeluju 4 grupe: Osijek 1862, vinkovački Šumari, đakovačka Tena i brodski FAB. Imamo te 1994. čak dva festivala – porečku Zlatnu sopelu i slavonsku Šokačku granu. Poslali smo godinu ranije Osjećane na Siciliju i u posjet Papi. Javno smo se pobunili na pokušaj balkanizacije pri dodjeli priznanja u jednom francuskom gradu gdje smo sudjelovali na sjednici našeg Sektora.  Priključila nam se i zagrebačka Smotra, nažalost, na kratko. Bili su to dani inata, dišpeta, kako bi rekao naš predsjednik Joke ili tajnik, obojica Dalmatinci.

Vrijeme prolazi, ništa se ozbiljnog ne dešava.

A onda Karlovčani pokreću svoj festival, malo zatim i Velika Gorica. No dva festivala, porečki je zamro, ipak su premalo da bi Sekcija mogla normalno djelovati tim više što nas je i Ministarstvo prihvatilo. Kako bismo mogli djelovati iskoristili smo jednu "kvaku" iz Statuta svjetske organizacije: nacionalne sekcije jesu dio svjetskog CIOFF®-a ali samostalne u svom unutrašnjem uređenju.

Izmijenjen je Statut: FESTIVALI I GRUPE-FOLKLORNA DRUŠTVA RAVNOPRAVNI SU. Grupe se aktiviraju, rado bi na međunarodnu scenu. No to ide teško jer nemamo mogućnosti uzvratiti: na dva postojeća festivala, u Karlovcu i Velikoj Gorici ne možeš dovesti sve koji bi u Hrvatsku. Postupno se osnivaju festivali u Osijeku, na periferiji Zagreba, oživjela je porečka Sopela...

Ako je HR CIOFF® određeno doba i bio potpuno efemerna organizacija, uvjerenost u vrijednost ovakve organizacije ustrajnost, upornost, ponekad na granici s tvrdoglavošću, vodstva, ali i vodstva KUD-va i festivala učinila je da je danas HR CIOFF® sa 60-ak članova – što festivala, smotri i susreta, što folklornih društava, među njima i Društava nacionalnih manjina koja njeguju tradicijsku kulturu naroda kojem pripadaju, respektabilna snaga. I odnose s Ministarstvom gradimo polako ali brižno. Mišljenja smo da je dijelom i naša zasluga što Ministarstvo izdvaja sredstva za sudjelovanje naših članica na međunarodnim festivalima vrlo često u dogovoru sa Sekcijom.

Tim nam teže pada kad se netko tko nije član Sekcije pokušava okititi CIOFF®-ovim perjem, pa ne samo da se predstavlja članom, već kao posjeduje CIOFF® licence, osvojio CIOFF® zastavu, pehare i štošta. Međutim, takve su izjave pojedinaca neodgovorne i netočne a prema članovima, bilo folklornim grupama ili festivalima, krajnje nekorektne. Ne postoje CIOFF® licence jer se s izuzetkom naše sekcije te nacionalnih sekcija u državama nastalim na tlu bivše Jugoslavije te dijelom Poljske, Češke i Meksika, CIOFF® uopće ne bavi folklornim grupama. Upravo će taj problem biti jedna od tema Foruma na Kongresu u Bautzenu u njemačkoj 2014. godine. CIOFF® dodjeljuje licencu festivalima, koji moraju ispunjavati određene uvjete a koju folkloraši prepoznaju tek u katalogu-kalendaru CIOFF® u obliku malog CIOFF® logotipa nad obilježjima pojedinih festivala. Od naših festivala jedino porečka Zlatna sopela i karlovački festival ima CIOFF® licencu, odnosno Certifikat CIOFF® kao međunarodni folklorni festival (imao je i Festival djece i mladeži u Zagrebu koje je organizirao KUD Preslica ali je, odlazeći u druge vode ovaj Certifikat izgubio). Zastava je simbol organizacije i postoje strogo određena pravila o njenoj uporabi, uostalom kao i za svaku zastavu. Ni pehare CIOFF® ne dodjeljuje. Onaj tko o tome govori trebao bi se upitati kakve bi to, između ostalog, tehničke probleme izazvalo s obzirom na kadrovsku strukturu CIOFF®: u CIOFF®-ovom uredu u zgradi UNESCO-a u Parizu nije zaposlena ni jedna osoba, svi su volonteri s raznih krajeva svijeta: predsjednik je iz Francuske (dosadašnji je bio iz Tajlanda, jedan potpredsjednik iz Argentine, drugi je Nijemac, tajnica je iz Velike Britanije, blagajnik Finac itd, da ne nabrajamo.

CIOFF® dodjeljuje Zlatnu značku, stvarno značka zlatna  optočena s 5 dijamanata.  Dodjeljuje se isključivo pojedincima zaslužnima za razvoj CIOFF® i uručuje se na Kongresu. Do sada je podijeljeno tek 15-ak značaka. S ovih prostora nosilac je tek jedan: prof. dr. Bruno Ravnikar, sveučilišni profesor iz Ljubljane, jedan od osnivača CIOFF®, melograf, koreolog i istaknuti svjetski stručnjak u kinetografiji, tehnici zapisivanja plesova.

CIOFF® ništa ne dodjeljuje. On stvara: prijateljstva širom svijeta, briše granice ne samo političke i zemljopisne već rasne, kulturološke, vjerske, svjetonazorske i da ne nabrajamo. To mu je i najveća vrijednost.

 


Svi sadržaji objavljeni u bilo kojem obliku i/ili dijelu ovog internet portala vlasništvo su CIOFF®-HRVATSKA SEKCIJA.
Nije dozvoljena nikakva uporaba bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika.

Sve dijelove ovog internet portala posjetitelji koriste isključivo na osobnu odgovornost.

 

 

Copyright © by CIOFF® - HRVATSKA SEKCIJA, 1992.-2014. Sva prava pridržana.
Webmaster: DABA performances.